Krasnoslov

Kako dobiti peticu iz krasnoslova? 

poetČesto djeca (a i njihovi roditelji) misle da je dovoljno pjesmu naučiti napamet da se dobije odlična ocjena. Čak i kad im se jasno izloži što se od njih očekuje (nerijetko dajem pismene upute za pomoć pri recitiranju i obično recitiranju prethodi vježba izražajnoga čitanja), ta je predodžba toliko jaka da uvijek bude barem nekoliko razočaranih, tužnih ili ljutih. Dakle, što se od učenika očekuje?

Krenimo od toga što je zapravo krasnoslov. Krasnoslov je interpretativno čitanje ili govorenje napamet književnoumjetničkoga teksta tako da se izražavaju vlastiti doživljaji i razumijevanje teksta. Dakle, potrebno je krasnoslovom prenijeti osjećaje koje je pjesnik opjevao u pjesmi. To znači da nećemo pjesmu veseloga sadržaja govoriti „mrtvi ozbiljni”  ili se smiješiti dok govorimo pjesmu tužnoga sadržaja. Važno je recitiranjem dočarati slušateljima osnovni ugođaj djela.

Dok govori, čovjek osim riječi prenosi slušatelju, htio – ne htio,  i svoje osjećaje.  Kako? Nitko ne govori poput robota, nego u govoru ostvaruje govorne vrednote, tj. one sastavnice koje sadržaj govora čine jasnim (razumljivim), zanimljivim i posebnim. To su:  rečenična ton, intonacija, stanke, tempo,  intenzitet, mimika i geste.

Prije no što krenemo na govorne vrednote, važno je napomenuti da je potrebno cijeli tekst pjesme naučiti napamet, razgovijetno govoriti, pravilno ostvarivati sve glasove i  naglašavati riječi u skladu s književnim jezikom (osim ako se ne radi o dijalektalnoj pjesmi).

A sad krenimo redom!

Ton je visina glasa. Svatko od nas prirodno govori na višem ili nižem tonu, ali ton možemo i kontrolirati. Smisao nekih stihova iziskivat će niži ton, a nekih drugih viši ton. Obično veseli ugođaj ostvarujemo višim tonom, a tužni nižim.

Rečenična intonacija je kretanje tona. Zamislite robota koji govori na jednome tonu pa će vam biti jasnije. Intonacija može biti uzlazna, silazna ili ravna. Silazna intonacija ostvaruje se na kraju rečenice. Učenici griješe kad prečesto koriste uzlaznu intonaciju, što ih odvodi u „pjevušenje”.

Stanke ili pauze su prekidi u govorenju. One su vrlo korisne ako ne želimo pasti u nesvijest zbog nedostatka zraka, ali se mogu upotrijebiti i planski tako da povećamo napetost i privučemo pozornost prije dijela teksta koji želimo istaknuti.

Tempo je brzina. Učenici vrlo često griješe jer poeziju govore prebrzo. Budući da se pjesnici izražavaju u pjesničkim slikama, potrebno je slušatelju dati dovoljno vremena da te slike uspiju zamisliti dok o njima slušaju. Dakle, polako. Osim naravno, ako se radi o nekoj živahnoj pjesmi kojoj bi veća brzina bila primjerena. Također je važno znati da se ne mora cijela pjesma govoriti istom brzinom. O tekstu i smislu pojedinih stihova ovisi koje dijelove ćemo govoriti brže, a koje sporije. Ali svakako se promjenom brzine postiže veća izražajnost.

Intenzitet ili jačina govorenja vrlo je važna kod krasnoslova. Kad izađu pred publiku (svoje razredne kolege), učenike često svlada trema pa govore pretiho. Potrebno je voditi računa da se obraćate većem broju ljudi i da bi i oni u zadnjim klupama trebali čuti što govorite, čak i kad govorite tiho.  Kao i kod tempa, nećemo cijelu pjesmu govoriti jednakim intenzitetom. Neki će stihovi možda po svojemu smislu tražiti vikanje, a neki nježan šapat.

Posljednje, ali ne manje važne, jesu mimika (pokreti mišića lica) i geste (pokreti ruku i trupa). Pri recitiranju pjesme važno je pripaziti na položaj i pokrete tijela. Uspravite se, spustite ruke uz tijelo, upravite pogled u publiku (ili iznad glava slušatelja, ako vam je tako lakše) i nikako se nemojte premještati s noge na nogu ili hodati naprijed – nazad kao da ste nervozni. Ako i jeste, ne želite to pokazati, zar ne?

I, na kraju, budite samouvjereni i opušteni, razmišljajte kako vi to možete i da vam slušatelji žele dobru i uspješnu izvedbu.  Nekima će pomoći ako zamisle da su glumci na pozornici i da im se svi dive. Sretno!


Pravila za dobar krasnoslov

1. Dobro nauči cijeli tekst pjesme napamet.
2. Govori razgovijetno, pravilno izgovaraj glasove, pravilno naglašavaj riječi.
3. Dočaraj osnovni ugođaj pjesme, trudi se prenijeti pjesnikove osjećaje.
4. Prilagodi visinu glasa smislu stihova.
5. Ppazi na jačinu glasa – svi te moraju čuti i kad govoriš tiho.
6. Ne govori prebrzo, pusti da publika uživa u pjesničkim slikama.
7. Pripazi da ti intonacije budu logične i ugodne.
8. Dozvoli si stanku da privučeš pozornost.
9. Uspravi se, pogledaj prema publici, spusti ruke uz tijelo, stoj mirno.
10. Budi opušten(a) i samouvjeren(a).


Procijeni sam(a) sebe

Važno je pažljivo slušati druge kako recitiraju i pokušati sebi i drugima obrazložiti što je bilo dobro, a što se može još popraviti. U tome će vam pomoći Listić za procjenu/samoprocjenu postignuća.