Raspravljanje

Raspravljanje je tip teksta koji se temelji na iznošenju misli (za razliku od pripovijedanja i opisivanja koji se temelje na zapažanju promjena u vremenu i prostoru).
U raspravljačkim se tekstovima (usmenim i pismenim) tumači, obrazlaže i prosuđuje na osnovi istinitih činjenica i dokaza (argumenata).  Kao dokazi i potvrde mišljenja iznose se navodi (citati), dokumenti, statistički podatci, općeprihvaćene činjenice, spoznaje i vrijednosni sudovi.

Rasprava se često pokreće oko neke postavljene teze ili tvrdnje pa se diskutanti odlučuju za ili protiv obrazlažući i argumentirajući svoje mišljenje.

Usmena rasprava je vrsta raspravljanja koju vodi veći broj sudionika na određenu temu ili problem, a cilj im je da u sukobu svojih mišljenja i stavova pokušaju riješiti problem, odgovoriti na pitanje. Usmena rasprava zove se i diskusija. Danas na televizijskim programima vrlo često možeš vidjeti usmene rasprave o raznim društvenim, političkim, kulturnim i sportskim temama.
Rasprava može biti i pisana, posebno ako su problem i postavljena teza složeniji pa je potrebno više vremena da se svi zainteresirani u poznaju s različitim gledištima, ili ako ne postoji mogućnost osobnoga sučeljavanja. Česte su pisane rasprave u tiskovinama i stručnim časopisima među znanstvenicima.

Rasprave su uglavnom unaprijed dogovorene, a mogu se odvijati i spontano. U dogovorenoj raspravi uvijek postoji voditelj koji vodi raspravu, određuje redoslijed govornika i prekida ih ako su nepristojni ili su preopširni.
Na početku rasprave voditelj kratko izloži temu, početnu tvrdnju rasprave. Zatim sudionici iznose protutvrdnje i sukobljavaju mišljenja.

Da se rasprave ne bi pretvorile u neproduktivne svađe, treba znati sudjelovati u raspravi, tj. raspravljati (diskutirati).
Tri su temeljna načela uspješnog sudjelovanja u raspravi:
1. razumjeti predmet rasprave
2. s uvažavanjem slušati
3. znati govoriti i imati što reći
.


Kako organizirati raspravu u učionici?

1. Odaberite aktualni problem i oblikujte tezu.
2. Naznačite osnovna polazišta u prilog ili protiv teze.
3. Odredite po tri člana afirmacijskog (brani tezu) i negacijskog (protiv teze) tima.
Odredite voditelja rasprave, mjeritelja vremena i suce (treba ih biti neparan broj).

Svaki raspravljač(ica)/debatant(ica) treba poštivati pravila rasprave (raspored i vrijeme govorenja), članove svoga tima, protivnike, suca, publiku. U raspravi se traži kritičnost prema sebi i drugima, pristojnost i korektnost. Treba se pristojno obući, ne upotrebljavati jezik ulice, ne biti arogantan ni grub. Dok se govori, treba stajati i pravilno disati tijekom govora.


Tijek rasprave

1. prvi govornik afirmacijskog tima (3 min.)
2. prvi govornik negacijskog tima (3 min.)
3. drugi govornik afirmacijskog tima (3 min.)
4. drugi govornik negacijskog tima (3 min.)
5. pitanja iz publike vezana uz tvrdnje i argumente (ili se timovi međusobno ispituju) (10 min.)
6. završni/zaključno govor negacijskog tima trećeg govornika (3 min.)
7. završni/zaključno govor afirmacijskog tima trećeg govornika (3 min.)


Tijekom rasprave suci moraju voditi bilješke, a o rezultatu rasprave odlučuju na temelju izrečenih argumenata dvaju timova.
Suci odlučuju o pobjedniku rasprave (afirmacijski ili negacijski tim) na temelju iznesenih argumenata.
Govornicima dojeljuju individualne bodove i utvrđuju njihov poredak od 1. do 6.


Svaki govornik dobiva individualne bodove između 0 i 30. Manje od 20 bodova dodjeljuje se jedino ako govornik prekrši pravila rasprave ili pristojnosti, npr. ne kaže ništa ili se ponaša i govori na uvredljiv način.

20 bodova – vrlo slabo                28 bodova – vrlo dobro
21-24 bodova – loše                    29 bodova – gotovo izvrsno
25-26 bodova: prosječno            30 bodova – izvrsno
27 bodova – dobro


Pravila raspravljanja

  • Za raspravu se potrebno pripremiti (prikupiti činjenice, podatke, sve potrebno zapisati ili zapamtiti). Ne improviziraj jer nećeš pružiti lijepu sliku o sebi.
  • Govori jasno i razgovijetno.
  • Ne govori u ime drugih osoba, već samo u vlastito ime.
  • Nikad ne stavljaj sebe na dnevni red, nego poštuj zadanu temu.
  • Govori o temi, a ne osobama oko sebe. Ako ti se nečije mišljenje ne sviđa, iznesi svoj stav s objašnjenjima, ali ne govori ružno o osobi.
  • Dokazima i obrazloženjima pobijaj ili podržavaj tuđa mišljenja.
  • U raspravi je važno poštivati tuđe mišljenje i stavove. Nije pristojno vikati ili upotrebljavati pogrdne riječi.
  • Ako si uvjeren(a) u svoje stavove, branit ćeš ih novim dokazima nakon što ih netko ospori. Budi razuman/razumna i prihvati opravdane kritike.
  • Ne javljaj se prečesto za riječ, pusti druge da i oni govore. Ne podcjenjuuje nikoga i ne prekidaj druge.
  • Ne umišljaj da si najpametniji/najpametnija i ne sudi drugima da ne znaju. Ma kako ti se ne sviđalo što netko govori, on ima pravo do kraja iznijeti svoje mišljenje. Sloboda govora je osnovno ljudsko pravo.
  • Ne prihvaćaj izazove. Nećeš ispasti slabić ako na uvredu ne odgovoriš uvredom. Naprotiv, steći ćeš poštovanje kao pametna i odgojena osoba.

Upute za dobru raspravu

1. Temeljito se pripremi za raspravu, samo tako možeš biti siguran da ćeš dobro govoriti.
2. Neka tvoj govor bude osmišljen i jasan.
3. Budi rječit i dinamičan – tako ćeš privući pozornost sudaca i publike.
4. Ne govori uvijek na isti način, nego variraj načine govorenja.
5. Koristi se mimikom i gestama da naglasiš ključne riječi.
6. Prilagodi brzinu i glasnoću govor (kad govoriš o jako važnoj temi, uspori govor).