Književnost

Pojam književnosti

Riječ književnost ima nekoliko značenja:
1. Sveukupnost pisanih predložaka, djela, dokumenata, spomenika jednog naroda, kulturnoga kruga, civilizacije.
2. Zbir tekstova pedagoškoga, filozofskoga, religijskoga, općenito humanističkoga značenja za razliku od djela uže znanstvene, tehničke ili praktične naravi.
3. Djela tzv. lijepe umjetnosti, najraznovrsniji sastavci ostvareni kao umjetnost riječi, a namijenjeni ekstetskom užitku, zadovoljavanju čovjekovih intelektualnih i kulturnih potreba za lijepim, istinitim, poučnim, pustolovnim i zabavnim.

Umjetnička djela su duhovne tvorbe koje u primatelju izazivaju različite osjećaje, asocijacije, misli i raspoloženja koja stvaraju estetski doživljaj  (izazivaju osjećaj ljepote).


Podjela književnosti

Književnost se može podijeliti po različitim kriterijima.
Po podrijetlu dijelimo je na usmenu (narodnu, pučku) i umjetničku (pisanu).
Književnost se ostvaruje u pojedinačnim jezicima kao izraz nacionalnog duha pa se dijeli po jeziku/nacionalnoj pripadnosti (hrvatska, talijanska, njemačka…).
Stvarana je u različito vrijeme, stoga govorimo o klasičnoj, modernoj i suvremenoj književnosti.


Znanost o književnosti

Znanost o književnosti obuhvaća sveukupno znanje o književnim pojavama. Kako su književne pojave raznovrsne, znanost o književnosti prikuplja spoznaje iz posebnih disciplina koje imaju uži predmet proučavanja:
1. teoriju književnosti,
2. povijest književnosti,
3. književnu kritiku,
4. književnu metodologiju.
Teorija književnosti proučava načine postojanja i nastajanja književnoga djela, kategorije, rodove i vrste, jezik književnoga djela, doživljavanje i razumijevanje književnih djela, tumačenje i vrednovanje, odnos književnosti i društva, odnos književnosti prema drugim umjetnostima te drugim medijima.
Povijest književnosti proučava razvoj književnosti od njezinih početaka do danas.
Književna zbivanja i procese proučava u vremenskom slijedu i uspostavlja epohe, književne pravce i stilske formacije.
Književna kritika produđuje vrijednost književnih djela. Ona čitatelju otkriva književne vrijednosti i na taj način preuzima posredničku ulogu između pisac i čitatelja.
Književna metodologija proučava metode kojima se istražuju, raščlanjuju, tumače i vrednuju književne pojave.


Književnost – jezik i stil

Jezik kao sredstvo umjetničkoga izražavanja ima posebne značajke po kojima se razlikuje od prirodnoga (komunikacijskoga) jezik, jezika znanosti, medijskoga jezika.
Književnoumjetnički tekst sadrži posebne stilske značajke i naziva se pjesnički stil (način izražavanja). Pojmom pjesnički stil obuhvaćeni su svi književnoumjetnički tekstovi. Međutim, postoje razlike između stila lirske pjesme, pripovjdne proze i drame.
Svako književno djelom ima vlastite stilske značajke bez obzira što pripada određenom tipu stilskoga izraza. Cesarićeve i Matoševe pjesme pripadaju pjesničkom stilu, ali svaka od njih ostvaruje vlastiti stilski izraz.
Svaki pisac ima svoj stil. Zato govorimo o Matoševu, Cesarićevu, Tadijanovićevu stilu.
Svoje stilske značajke ima i svako književno razdoblje i po njima se razlikuju od razdoblja koje mu prethodi ili slijedi poslije njega (renesansni stil, barokni stil…).