Lirika

Lirsko pjesništvo

Lirika ili lirsko pjesništvo skupni je naziv za pjesnička djela u kojima se na emotivno topao i suosjećajan način neposredno izražava čovjekov doživljaj života i svijeta, ali i samoga sebe u svijetu.
Lirsko pjesništvo najsažetiji je oblik umjetnosti riječi. Lirske pjesme po pravilu su zgusnute, sažete, u malo riječi puno toga kažu, potiču nas na razmišljanje i pobuđuju naše osjećaje.


 

Osjećaji i misli u književnom djelu

Lirsko pjesništvo izražava i u čitatelju pobuđuje raznolike osjećaje i misli. Sve je to iskaz bogatoga emocionalnog (osjećajnog), psihičkog (duševnog) i intelektualnog pjesnikova života. Za pjesnički jezik možemo reći da je prožet emocionalnošću.
Osjećaji o kojima pjevaju i izražavaju ih pjesnici u lirskim pjesmama mogu bitiintimni kada je riječ o najosobnijim pjesnikovim osjećajima ili opći kad je riječ o općeljudskim osjećajima. Po svojoj prirodi osjećaji su ljubavni, rodoljubni, socijalni, humanistički.
U lirskom pjesništvo dolazi do izražaja i pjesnikov misaoni svijet. Svoje spoznaje o životu pjesnici prenose u sažeto izrečene misli koje čitatelja pobuđuju na razmišljanje. Premda misli prevladavaju u misaonom (refleksivnom) i duhovnom (vjerskom) pjesništvu, one se javljaju i u drugim lirskim pjesničkim vrstama.


 

Vrste i oblici pjesama

Po tematici pjesme dijelimo na rodoljubne/domoljubne, pejzažne, ljubavne, religijske/duhovne, šaljive, intimne, antiratne, socijalne…
Po obliku razlikujemo nekoliko vrsta pjesama.
Himna je svečana pjesma, povećena domovinu, bogovima, junacima, prirodi i sl. (hrvatska narodna himna je Hrvatska domovina, napisao ju je Antun Mihanović, a uglazbio Josip Runjanin).
Haiku je kratka pjesma od tri stiha (5 + 7 + 5), potječe iz Japana, sažima snažan doživljaj ljepote, motivi su najčešće uzeti iz prirode.
Sonet je lirska pjesma od četiri strofe – dva katrena i dvije tercine – povezane rimom.
Oda je svečana pjesma u kojoj se biranim riječima i slikama izražavaju misli i osjećaji vezani uz važne pojave, događaje ili ličnosti.
Postoji i pjesma u prozi, prijelazni oblik između slobodnog stiha i proze. To je posebno organizirani kratki prozni tekst u kojemu se pjesnik koristi svim izražajnim sredstvima lirske pjesme, osim stihom.


 

Stih i strofa

Stih označujemo kao redak u pjesmi, no stih je u prvom redu ritmička cjelinautemeljena na određenom broju slogova. Vezani stih je ona vrsta stihova u kojemu je to načelo provedeno doslovce. Takvi su stihovi povezani rimama(srokovima) i skupljeni u cjeline od po nekoliko stihova koje nazivamo kiticamaili strofama. Uz vezane postoje i slobodni stihovi koji su ritmičke cjeline bez obzira na broj slogova u njima.
Stihovi se dijele i prema broju slogova u njima pa tako postoje peterci, šesterci, sedmerci, osmerci, deseterci…
Vrste strofe određujemo prema broju stihova od kojih se sastoje pa imamo trostih ili tercinu, četverostih ili katren, šesterostih ili sestinu, osmerostih ili oktavu.
Stihovi se mogu rimovati na različite načine. Ako imamo strofu od četiri stiha, mogu se rimovati prvi i drugi te treći i četvrti stih (aa bb) – takva je rima parna. Ako se rimuju prvi i treći te drugi i četvrti stih (abab), govorimo o unakrsnoj rimi. A ako se rimuju prvi i četvrti te drugi i treći stih (abba), rima je obgrljena.


 

Teme i motivi pjesničkog djela

Tema je onaj predmet, pojava, emotivno ili psihičko stanje koje pjesnik pretvara u pjesmu, odnosno izražava stihovima. Tema se u lirskoj pjesmi razrađuje pomoću brojnih motiva, odnosno manjih tematskih jedinica. S obzirom na kratak oblik lirske pjesme i na sažetost pjesničkog izraza, lirsko je pjesništvo zasićeno obiljem motiva. Oni slijede osnovnu temu i omogućuju njezinu pjesničku obradu.


 

Pjesnička slika

Slikovitost i ritmičnost dva su najizrazitija svojstva pjesničkog jezika. U lirskoj su pjesmi  pjesnička slika, odnosno nizovi pjesničkih slika, njezin temelj.
Pjesnička slika je zgusnut pjesnički izraz kojim je dočarana neka pojedinost koja se može vidjeti (vizualna slika), čuti (akustička slika), dodirnuti (taktilna slika), okusiti (gustativna slika) ili omirisati (olfaktivna slika).
Slikama se stvaraju bogate i raznolike vizualne predodžbe pojedinih motiva, no slikama se i produbljuju dojmovi i pobuđuje mašta. Pjesničke slike stvaraju se deskripcijom (opisom), u kojemu posebnu ulogu imaju brižljivo izabrani atributi iepiteti.


 

Izražajna sredstva

Najznačajnija uloga u stvaranju slika pripada izražajnom sredstvu koje se zovemetafora. Metafora je preneseno značenje koje nastaje tako da se neki pojam zamijeni drugim na temelju njihove zajedničke osobine. Npr., pisac govori o ogledalu  Kupe. Rijeka Kupa nema doslovce ogledalo, zar ne? Radi se o površini vode. Zašto je pisac izraz površina zamijenio izrazom ogledalo? Koja je to zajednička osobina površine i ogledala? Pogađate, u površini vode možete se vidjeti kao u ogledalu. Dakle, to je metaforičko izražavanje.
I drugim se izražajnim sredstvima stvaraju slike – simbolima, kontrastima (suprotnostima), alegorijama, usporedbama, personifikacijama.


 

Kompozicija pjesničkog djela

Lirska pjesma zbog sažetosti svoga izraza i kratkoće oblika zahtijeva posebnu kompoziciju. Kompozicija je način na koji se motivi lirske pjesme međusobno povezuju u određene cjeline. Najuočljivija kompozicijska cjelina svake pjesme jestrofa. Kompozicijsku jedinicu čini i stih, koji je temeljna podloga pjesme.
Na kompoziciju osim strofne organizacije utječe i način na koji se nižu motivi u lirskoj pjesmi. Može to biti redoslijed po analogiji (srodnosti) motiva, po kontrastu ili suprotnosti motiva, no motivi se mogu redati i po slobodnim predodžbama.


 

Ritam u pjesničkom djelu

Kompozicija pjesme pridonosi i njezinu ritmu, a ritmičnost je jedna od temeljnih značajki pjesničkog izraza. Ritam izvire iz određene pravilnosti u gradnji stiha. U vezanim stihovima to je pravilna izmjena dugih i kratkih, odnosno naglašenih i nenaglašenih slogova. Ritam slobodnih stihova ovisi o duljini stiha, posebnom poretku riječi, ponavljanjima, nabrajanjima i sl. I u vezanim i u slobodnim stihovima, na ritam utječu i opkoračenja (prenošenja dijelova stiha iz jednog stiha u drugi). Vrlo je značajna i uloga stanke, odnosno cezure u stihovima.
Po svojim obilježjima ritam u lirskoj pjesmi može biti brz, spor, ujednačen, smiren, uznemiren. Ritmom se izražava i naglašuje osjećajno ili misaono obilježje pjesme. To znači da veseloj pjesmi pogoduje brži ritam, a tužnoj sporiji ritam.


 

Lirski subjekt

Lirski subjekt je naziv za ono unutrašnje “ja” koje svojim govorom gradi pjesmu i u njoj izražava svoju duševnost. Često je to sam pjesnik, ali može biti i neka druga osoba, ili čak neko neidentificirano unutarnje biće pjesme. Često je to “ja” i gramatički prisutno u pjesmi (kao prvo lice jednine). 


 

Povijesni nastanak lirike

Lyre_(PSF)Lirska poezija je vjerojatno stara koliko i sam jezik ili, bar, koliko i čovjekova potreba da iskazuje svoje osjećaje. U početku je ona bila gotovo nerazdvojno vezana uz glazbu i ples. U antičkoj Grčkoj takve pjesme su obično bile pjevane uz pratnju nekog glazbenog instrumenta. Obično je to bila leut ili lira, pa je tako i nastala riječ lirika. Dijelila se na mondijsku, koju je izvodio jedan pjevač, i na korsku pesmu. Već kod nekih antičkih pjesnika, kao što su bili Alkej, Sapfa, Pindar, Anakreont i dr., riječi pjesme su postale važnije od glazbene pratnje, pa je i sama pjesma sve više postajala samostalna jezička umjetnina.