Povijest kazališta

Prve organizirane oblike kazališne umjetnosti nalazimo u staroj Grčkoj već u 5. st.pr.n.e. U početku je to bio običan krug usred neke ravnice u kojem se pjevalo i plesalo – orhestra. Gledatelji su stajali sa strane, a da bi bolje vidjeli uskoro su se počeli smještati po okolnim brežuljcima. Tamo su s vremenom počeli graditi i sjedala, u početku drvena, a kasnije kamena i tako je nastalo poluokruglo gledalište ili theatron.

Epidauros_Theater_Panorama_02_2008-09-11
Grčko kazalište u Epidaurusu

Kazališni tekstovi u početku su se izvodili samo prigodom vjerskih svečanosti u čast boga Dioniza. Dvaput godišnje održavalo se dramsko natjecanje na kojem je nagrada bila vijenac od bršljana. Program bi počinjao u zoru i sadržavao bi pet izvedaba. Sve bi aktivnosti u gradu stale kako bi građani mogli prisustvovati izvedbama, a tih dana i zatvorenici bi bili pušteni na slobodu.
Kazalište je bilo jedno od rijetkih javnih prostora na kojima bi pristup biodopušten i ženama. Publika je negodovanje u slučajevima loših predstava izražavala bacanjem hranom ili kamenja. Svi su glumci bili muškarci i nosili surazličite maske da dočaraju različite likove.  Prvi tekstovi zahtijevali su samo jednog glumca i kor od 12 do 15 osoba koje su plesale i pjevale. S vremenom je rastao broj uloga i broj glumaca.

U srednjem vijeku razvija se liturgijska drama. Podatke o početcima kazališne prakse u Hrvatskoj daju nam upravo liturgijske drame (npr. Tractus stellae u obredniku zagrebačke stolne crkve iz 11. stoljeća). Liturgijsku dramu su uskoro potisnula prikazanja ili skazanja, koja su se razvila iz pučkih pobožnosti, dijaloških pjesama i tzv. plačeva.

Usporedo sa liturgijskom praksom javlja se i svjetovna, u počecima povezana sputujućim glazbenicima i zabavljačima koji su kao pojedinci ili družine izvodili svoje vještine za crkvenih blagdana, krunidaba, na svadbama ili u pokladnim povorkama. Putujuće kazališne družine gostovale su u dvorskim krugovima zabavljajući „odabrane”. Osim putujućih svirača, pjevača i ostalih članova glumačke družine, posebno su mjesto na dvoru zauzimale predstave u kojima su protagonisti bile dvorske lude.

Kako se razvijao i mijenjao svijet, razvijala se i ova vrsta umjetnosti. Danas je kazališna umjetnost priznata usvijetu i dostupna svima. Glumci se školuju na kazališnim akademijama i profesionalno se bave tom umjetnošću.


Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu