Televizija

Televizija je dio naše svakodnevnice, potpuno je uobičajeno sjesti (ili se zavaliti) pred malu crnu kutiju (dobro, dobro, može biti i veća, ok, i neke druge boje, da, da,  i kutija može biti prilično tanahna – je li bolje kad kažem televizor?), pritisnuti puce na daljinskom upravljaču  i satima se “tovariti” svim milim i dragim sadržajima koje nam nudi. (O tome je li baš sve vrijedno našega vremena, dalo bi se raspravljati – pogledaj tekst na lijevoj rubnici.)

Ali sigurna sam da je malo onih koji su svjesni kakvo je televizija zapravo čudo. Prvo promotrimo njezino ime. Nekakvo tele koje je imalo viziju? Jasno da ne! Otkud joj onda takvo ime? Grčka riječ tele  i latinska visio  – prva znači daleko ili na daljinu, druga gledanje, viđenje. Hrvatski bi se reklo dalekovidnica. Je li išta jasnije? Nije?

E pa ovako, zamislite sliku koja se rastavlja u sitne, sitne točkice koje putuju eterom, svemirom, kontinentima, da bi se u našem stanu ponovo spojile u sliku. Čudesno, zar ne?

Evo sad i jedne složenije definicije: televizija je općeniti naziv za skup tehnologija koje omogućuju snimanje pokretne slike u obliku električnog signala, njegov prijenos na daljinu, obično putem radiovalova, te ponovno pretvaranje u pokretnu sliku na mjestu prikaza.

Pri gledanju televizije iskorištavaju se dva svojstva oka. Jedno je tromost oka – uzastopno prenošenje jedne slike iza druge povezuje se u čovječjem oku u kontinuiran slijed slika u pokretu. Drugo svojstvo je oštrina vida. Slika na zaslonu televizora sastoji se od niza vodoravnih linija. Kad oko promatra takvu sliku iz dovoljne udaljenosti, koja zavisi od oštrine vida, ne zamjećuje svaku liniju pojedinačno, nego sve linije stapa u jednoliku sliku.
Pogledaj neke zanimljive televizijske emisije:

Ovdje možeš pogledati i ostale emisije Hrvatske radiotelevizije:
HTV emisije na zahtjev


Televizija – dobra ili loša?

Zabrinjavajuća je činjenica da prosječno dijete provede 1.680 minuta ispred televizije tjedno, dok s roditeljima provodi tek 38.5 minuta u suvislom razgovoru.

Jedan od ozbiljnih zdravstvenih problema koji je posljedica neaktivnosti uzrokovane prekomjernim sjedenjem ispred televizije jest pretilost, koja pogađa sve veći broj djece.

Televizija osiromašuje osjećaj zajedništva. Što više djeca i odrasli gledaju televiziju, manje vjeruju jedni drugima i manje je vjerojatno da će sudjelovati u organiziranim aktivnostima izvan kuće.

Televizija kao medij ima vrlo snažan utjecaj na sve dobi i uzraste kako djece tako i odraslih, pa nas između ostalogpotiče na kupovinu proizvoda i usluga koji nam u osnovi uopće nisu potrebni.

Djeca uče opažanjem ponašanja, pa se može pretpostaviti ukoliko na televiziji gledaju nasilne scene da će takav način ponašanja i sami usvojiti, te primijeniti prilikom rješavanja konfliktnih situacija.

Televizija je kao i drugi mediji, donijela puno dobroga: sjetite se koliko ste zanimljivih i edukativnih stvari naučili iz TV programa. Nikad niste bili u Egiptu, a neke piramide znate u detalje, gradska djeca kravu nisu nikada vidjela uživo ali savršeno dobro znaju kako izgleda…

(G. Benat)

Pročitaj cijeli članak ovdje: Utjecaj televizije na djecu